Armagedonci

„ARMAGEDONCI” PRIČAJU O STVARNOJ LJUDSKOJ SAMOĆI, ALI I NUDE OBILJE SMIJEHA - Teatar Exit ima novi hit! U ovom kazalištu glumačka izvrsnost, zbog koje je i osnovano, nikada nije bila upitna, ali ovog puta je ona dopunjena i autorskom izvrsnošću, koja ide ruku pod ruku s glumom. Naime, glumica Sanja Milardović je autorica ‘Armagedonaca’, ona je predstavu režirala, te u njoj glumi uz Juditu Franković Brdar i Ivana Simona. „(…) Predstava je tragikomedija, na kojoj se publika od srca smije, a zapravo govori o ljudskoj samoći i svim načinima na koje uzalud trošimo dragocjene dane naših života.“ „(…) Tekst je odličan, jer vrlo suptilno otkriva mnoge neuralgične strane modernog života, te ih provlači kroz emocije koje su u ljudima prisutne od kako hodaju Zemljom. Možda i najvažnija pouka ove priče glasi da samo treba pronaći neki svoj svijet i svoje ljude, kao i to da su situacije koje nam ugrožavaju život ili se čine posve nerješivima zapravo nude prečice na tom putu. Dramaturginja Nikolina Rafaj ovdje je odradila jako dobar posao jer je odlično kroz tekst podcrtala karakteristike likova, jer svatko od njih je neprilagođen na posve jedinstven način, ali istovremeno u sebi sadrži mnoge ljude koje u letargiju utonula većina smatra posve čudnima. Uz kostime Davida Morhana i na sceni koju je također koncipirala Sanja Milardović, pjevani dijelovi su odlični uz glazbu Mateja Merlića. Naravno, sve je ovdje u rukama troje sjajnih glumaca, od kojih se posebno ističe Judita Franković Brdar u liku zahtjevne i (ne pomalo) lude glumice. No, ono što grije srce publike je način na koji glumci podržavaju jedno drugo, njihova suigra biser je ove predstave.“

Bojana Radović, Večernji list

GLE IDE JEŽ, ZA NJIM IDE MIŠ, ZA NJIM IDE DEVET MRAVA I VIŠE NIŠ’ - „Jednom davno, iza sedam mora i sedam gora (nije bilo ni tako davno ni tako dramatično; bilo je u Zagrebu 1994.) osnovao je glumac Matko Raguž Teatar Exit želeći drugačije kazalište od postojećih, svojevrsni umjetnički „izlaz“. Ubrzo je skovan izraz „eksitovski“ kojim su opisivane predstave nove, nedefinirane ali prepoznatljive „poetike i estetike“ među koje, po mojem sudu, pristaje predstava „Armagedonci“ Sanje Milardović u njezinoj režiji (Teatar Exit, 25.10.2024.).“ „Tekst tvore replike koje ne teže pukoj duhovitosti (dramaturgija Nikolina Rafaj) nego prikazuje pojedine karaktere i promjene njihovih odnosa, opisuje zatočeništvo koje različito „olakšavaju“ (na primjer pjesmicom o ježu, mišu i mravima) i dočarava ne samo atmosferu u podrumu nego i u njihovim prijašnjim, ‘vanjskim’ životima.“ „Funkcionalni su najmanja grimasa ili promjena glasa i doista žalim nesnalažljivog, dobrodušnog Dadu (izvanredni Simon) kada pokušava poštovati regule podrumskog života (uz primjereno hladnu Franković Brdar i učinkovito energičnu Milardović).” Zanimljiva, duhovita i katkada pomalo opaka, predstava „Armagedonci“ bi možda trebala biti ukor taštini i poticaj ostvarenju snova.st je odličan, jer vrlo suptilno otkriva mnoge neuralgične strane modernog života, te ih provlači kroz emocije koje su u ljudima prisutne od kako hodaju Zemljom.

Olga Vujović, wish.hr

PREŽIVJETI U PROPADALIŠTU APSURDA I IZOLACIJE: VIBRANTNA KAZALIŠNA METAFORA SUVREMENOSTI - “Hrvatski dom u Vukovaru bio je 20. veljače mjestom gostovanja predstave Armagedonci u kojoj je sudjelovala sjajna glumačka trojka – Judita Franković Brdar, Sanja Milardović i Ivan Simon. Upečatljiva je to predstava Teatra EXIT, gotovo autorski projekt Sanje Milardović, jer je – osim što glumi – predstavu i režirala, napisala za nju tekst, ali i osmislila scenografiju.” “(…) sve su tri glumačke izvedbe podjednako jake i vibrantne, a vizualna rješenja – scenografija S. Milardović, kostimi Davida Morhana i oblikovanje svjetla Dine Marijanović – dodatno su učvrstila cjelokupan dojam. Kao i glazba Mateja Merlića.” Ukratko: apsurd naš svagdašnji u svoj njegovoj komičnosti i raskoši. “Tekst Sanje Milardović preispituje teme izolacije, ranjivosti, otuđenosti, usamljenosti, ljudske prisutnosti, značaja u društvu. Pružajući organsko i neponovljivo iskustvo za gledatelje, predstava potiče na razmišljanje o samoći, slobodi, empatiji u društvu, ali i ulozi suvremenoga kazališnog izraza, naglašavajući dugotrajnu moć izvedbene umjetnosti u eri digitalne trenutačnosti.” “Predstava je učvrstila reputaciju Teatra EXIT ne samo kao teatra čiji naslovi žive godinama, imaju stotine i stotine izvedbi, nego i teatra prepoznatljive i omiljene estetike, režije, glume, spremnog izazivati konvencionalne scenske oblike.” “Juditu Franković Brdar, osim u nekoliko filmskih naslova, nisam imala prigodu gledati na kazališnim daskama i moram reći da je pravo osvježenje (iako je ova 43-godišnja glumica, članica ansambla HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka, nagrađivana i za svoje filmske i kazališne uloge). Briljantno je utjelovila razmaženu divu, vješto balansirajući između komičnog pretjerivanja i suptilnih nijansi karaktera. Njezina precizna mimika i izražajna gestikulacija dodatno su naglasile hirovitost lika, čineći je istodobno iritantnom i neodoljivo zabavnom. Svojom energijom i scenskom prisutnošću potpuno je dominirala pozornicom, ostavljajući snažan dojam na publiku. Isto vrijedi i za 32-godišnjeg Vinkovčanina Ivana Simona, diplomanta osječkog AUKOS-a i slobodnog umjetnika. Kao Dado, zbunjeni mladić sa sela koji se suočava s izazovima velegrada, bio je uvjerljiv i emotivan, prenoseći nesigurnost, ali i upornost lika u potrazi za boljom budućnošću. Donio je dozu autentičnosti i topline, čineći priču još uvjerljivijom. Ravnopravni treći krak ovog trokuta je autorica/redateljica Sanja Milardović, glas razuma u 70-dnevnom zatočeništvu, čiji su dnevnički ulomci omogućili publici uvid u njezina razmišljanja, emocije i unutrašnje dvojbe i borbe, što je teško postići samo dijalogom ili radnjom.” “Imaginacija je sve, a upravo to ova predstava ima – SVE. Ima imaginaciju kreativne autorice i redateljice i autorskog tima i glumačkog trojca, koji su pokazali da partner na sceni nikako nije prepreka, nego most do ostvarivanja sinergije i suigre.” (…) posebice kod ovakvih malih šarmantnih dragulja zbog kojih se odlazi u kazalište, ne samo u susjedstvo, nego i u susjednu županiju.

Narcisa Vekić, Kazalište.hr