Multimedia

Svašta se skupi i svatko nešto trpi kad živi u rupi… to je tako, biti čovjek nije lako.
Zato dok još možeš… leti, trči, sanjaj, voli, grli, ljubi… i sa svojim vrijeme gubi.

Armagedonci su tragikomična predstava s glazbenim elementima o tri neobična lika koji su propali kroz zemlju te ostali zatočeni u malom fundusu kazališta. Ne znajući što se dogodilo, kakva ih je to katastrofa snašla i zašto nitko po njih ne dolazi danima, oni posumnjaju da je svijet snašao Armagedon. Dane provode u čekanju, nadanju da će ih netko spasiti i u svemu onome što se naizgled čini kao gubljenje vremena. Prisiljeni provoditi vrijeme zajedno ta tri, na prvu nespojiva lika, jedni drugima postaju sve, izvori najvećih frustracija i nadomjestak svega onoga što im nedostaje, a da toga možda nisu ni bili svjesni. Katastrofa ih je odvojila od svijeta, ali spojila jedne s drugima u vremenu koje je sve, samo ne izgubljeno.

Vrijeme je oduvijek najvrjednija i sveopća valuta. Kad čovjeku ponestaje vremena, on dobiva priliku ubrzano spoznati što mu je u životu zaista važno. I možda, bar nakratko, to i živjeti.

Kroz dva sata “nabrijane” farsične i iskrene, kalamburične i dramatične, istodobno smiješne i gorko-tužne igre, glumci putuju kroz niz svojih unutrašnjih i zamišljenih identiteta i pretvaraju ih alkemijom svoje igre u niz osoba, situacija, realnih i fantastičnih događaja koje prepoznajemo kao naše vlastite, kao stvarnost koja nas okružuje i koju u svom apsurdu, konfliktu i dramatičnosti živimo. Igrom visoke energetike, virtuoznosti i sposobnosti glumačke transformacije predstava ispituje osobne i društvene maske i kontramaske, lažne i istinske vrijednosti i granice životne i scenske realnosti i fikcije.

Realisti nam kroz smijeh govore o kaotičnoj realnosti i apsurdnostima vremena u kojem živimo u maniri kabareta kroz parodiju i glazbene komentare.

Junakinja ove predstave mogla bi biti i vaša neupadljiva susjeda koju svakoga jutra pozdravljate na stubištu. Živi sama i baš ničime ne privlači pozornost. No, kad bi jedan od zidova njezinog stana, poput onoga četvrtoga u teatru, bio imaginaran, možda bi vas iznenadio tajni svijet fikcije u kojem ona igra svoju neostvarenu ulogu voljene žene, dok objekt njezine „ljubavi” ne sluti da živi u njezinoj glavi.

Autor Fabrice Roger-Lacan poznati je francuski scenarist i kazališni pisac, dio je uskog kruga dramatičara koje kritika i publika vole jednako kao Yasminu Rezu ili Floriana Zellera.

Kazališni tekst Vrata do premijerno je izveden u Parizu 2014. godine, a ovo je po prvi puta da se izvodi kod nas u prijevodu Željke Somun.