Maske

„Jednostavno, zadivljujuća igra glumca, maskama, tijelom, pokretom, gestom. Nevjerojatna moć preobrazbe tijelom i gestom u masku o kojoj je riječ – kozu, kokoš, mačku, starca, dvorsku ili neku drugu ludu… Izvrsna dikcija, pokret, sklad glasa i tijela, fizičke transformacije karakterne iskorištenosti maske, i posve osebujan osjećaj za vrijeme, drame, Grada i publike.” ” A Dražen Šivak, na kraju same ove poučnice o maskama tek s crvenom lopticom na nosu, klaun ipak sretnog lica, pozvao nas je na slobodu lica bez maski.” Marina Zec-Miović, kazalište.hr

MOĆ GLUMCA I SNAGA MASKE

“Ono što je u ovoj predstavi naročito osvježavajuće je lakoća i mirnoća mnogih Šivakovih preobrazbi, bez lišavanja duhovitosti, komike, zaigranosti i prostora za glumačku interpretaciju.” “I na kraju, klaunerija u kojoj je Šivak izvrstan: neposredan, dubok, promišljen, smiren i djetinje komunikativan.“ Petra Jelača, dubrovnik.net

DRAŽEN ŠIVAK JE U “MASKAMA” PROMIŠLJEN, STALOŽEN, FOKUSIRAN, TOČNO LOCIRAN, VJEŠT U PREOBRAZBI

“Dražen Šivak glumac je visoko estetizirane glume, razrađene do najsitnijih detalja, što je najvidljivije u njegovim monodramama, pogotovo onima odigranima u za to idealnome prostoru kakav je Studio EXIT u kojemu se niz predstava, monodrama, duodrama, čak i drama s više glumaca izvrsno uklopilo.” “Dražen Šivak prema svome školovanju – a spominje i neke od svojih profesora na ADU-u, kazališnim edukacijama u Hrvatskoj i inozemstvu, i senzibilitetu usmjeren maski, razradio je precizno svaki segment izvedbe. Fokusiran na svaki dio tijela, odjeven u crno, uspijeva uvući publiku u svoj svijet metamorfoza, pokazujući vještinu preobrazbe od životinjskih maski na spiljskim zidovima, antičkih maski i Tespisa (…), koji je uveo prvoga glumca (tragos = jarac, ode = pjesma) do suvremenosti, najviše se fokusirajući na renesansni svijet komedije dell’arte, ali i Shakespearea. Izvrsno oblikovane maske posložene su na malome podiju, izlogu na sceni, čekajući da ožive, a Šivak ih uzima, pokazuje ih publici vrlo nježno, oprezno i s puno poštovanja ih poslije oživljavanja vraća na postolje.” “Transformacije tijelom i nošenje maski vrhunci su predstave i prave glumačke poslastice, bez obzira na to koristi li govor ili samo gestom i mijenjanjem cijeloga tijela stvara nove svjetove, a kad skine masku, vragolasto se nasmije i vrati u svoj identitet, gotovo nestvarno gledatelje vraćajući u realnost.” “Dražen Šivak, glumac vrlo pokretnoga tijela, decentan u izrazu, strastven u maskiranju i mimikriranju, u kontaktu s publikom neposredan i blag, zaslužio je sve nagrade koje će, nadamo se, dobiti.” Vesna Muhoberac, kazalište.hr

VJEŠTE I FASCINANTNE TRANSFORMACIJE

“Monodrame su nezahvalne. U njima svaki najsitniji propust tako lako izlazi na vidjelo, kao kad u praznom kazalištu nekome zazvoni mobitel. U monodrami je teško prikriti ili zamaskirati (sic!) loš tekst, neprikladnu dramaturgiju, neuvjerljivu glumu. Nema praznog hoda, zagrijavanja i ispipavanja terena, nema kalkulirane gradacije – monodrama mora biti uvjerljiva i snažna, in medias res, od početka. I komedije su nezahvalne. Ako ste osoba koja komiku pokušava izazvati na kazališnim daskama, možete biti sigurni da je publiku lakše rasplakati nego od srca nasmijati. Takva su vremena. A kad u istom projektu spojite monodramu i izuzetno duhovitu predstavu koja doduše nije komedija, nego lecture performance s elementima komedije u priči o razvoju komičnih arhetipova – jasno je da morate biti poprilično ludi da se upustite u takvo što.” “Toj dozi ludosti dan nakon izvedbe „Maski“ na Marulićevim danima od srca aplaudiram i klanjam se kreativnom timu predstave koja je, halapljivije od Pometa Trpeze, pojela pozornicu, oduševila publiku i zlatnim se slovima upisala u vrhunce kazališnih izvedbi na ovom festivalu.” “Svojim ju (predstavu, op.a.) je rijetko viđenim talentom maestralno interpretirao autor, redatelj i izvođač Dražen Šivak, a u jednoj od uspjelijih internih kazališnih šala osvrnuo se na vremena kad je ‘glumac bio sve u jednom i radio sve’, dok je ova predstava, eto, ‘monodrama, a dva dramaturga’.” “I zaista, nikako ne bi valjalo zaobići minuciozno razrađenu dramaturgiju koju potpisuju Patrik Gregurec i Karla Leko. Pametan, promišljen, informativan i lucidan tekst o povijesti razvoja maske, a time i glume i pozicije glumca, sveden je na pravu mjeru, ni u jednom trenutku pretenciozan ili dosadan, a u mnogočemu poučan, duhovit i provokativan.” Magdalena Mrčela (Dalmacija Danas)

“MASKE” – PARADOKS MASKE KOJA OTKRIVA I MINIMALIZAM KOJI PROLAZI SAMO U NAJVEĆIM DJELIMA – POPUT OVOGA