SHAKEspeare na EXit

Teatar EXIT ponovno ima uspješnicu kojom će privući publiku, i to onu koju je kroz više od deset godina postojanja navikao na vlastiti stil. Shakespeare na EXIT zaista jest nastavak najboljeg od onoga što je EXIT u svojoj povijesti ponudio: u persiflaži Bardovog opusa čita se tako i mladenački polet koji je nosio Izbacivače, i tehnička preciznost Dekadencije, ali i onomatopejski jezik Mr. Singlea. Utoliko brzi progon kroz kompletni opus vjerojatno najpoznatijeg dramatičara, jest još jedna potvrda da je Teatar EXIT jedno od onih rijetkih domaćih kazališta koja imaju svijest o profilu, i koji se zacrtanog drže bez obzira na izvanjske učinke ili, drugim riječima, rezultata predstava kod publike i kritike. SHAKEspeare na EXit koktel je spravljen od najboljih sastojaka, predviđen za brzo i često konzumiranje!

Radio 101

Predstava SHAKEspeare na EXit, pomno je i studiozno stvarana, no prema viđenome, zaista ju je vrijedilo toliko dugo čekati. Slijedeći dobre navade Exita i estetiku koju su, kao i svoj imidž, gradili iz predstave u predstavu, i koktel Shakespeareovih djela dobro pr(e)otresen, događa se u gotovo praznom crnom prostoru gdje mjesto ima samo mašta, magičnost kazališta i, dakako, virtuoznost glumačke igre. Djelujući kao jedna cjelina, glumci su pokazali da se u tom zadnjem projektu Exita itekako vodilo računa o svakoj dramaturškoj zadanosti, o svakom i najmanjem pokretu. Stoga, ništa nije bilo suvišno ni nepotrebno.

Vjesnik

U devedeset minuta glumačke igre izmijenili su više desetaka likova, s lakoćom se prebacivali iz uloge u ulogu, spontano odigrali sebe, zbijajući šale na svoj račun.

U režiji Matka Raguža Shakespeareov je dramski svijet iskliznuo iz povijesnih odrednica i pokušao naći svoje mjesto u svakodnevici trojice mladih glumaca. Ova će predstava svojim šarmom, za koji su prije svega zaslužni glumci, zadovoljiti mnoge. Uigranost, koncentriranost i vještina kojom Anočić, Marčić i Makovičić nose svaki glumački zadatak, glavni je adut te predstave i pretvara je u potencijalni hit. Njihova igra neprestance crpi iz iskrenog glumačkog elana, a preciznost i lakoća izvedbe vješto manipuliraju zadanim materijalom.

Lider

Ovacije publike za urnebesnog Shakespearea. Shakespeareovim dramskim opusom obrađenim na potpuno drukčiji način bavi se duhovita predstava SHAKEspeare na Exit redatelja Matka Raguža. Ono što najviše pokreće predstavu su vještina oponašanja, gestikulacije i mime kojima su trojica mladih glumaca – Živko Anočić, Marko Makovičić i Jerko Marčić – stvorili izrazito energičan tempo i naelektrizirali atmosferu u dvorani, izmamivši tako ovacije publike.

Glas Istre

Blistava glumačka pustolovina. Trojica glumaca uspjeli su u manje od dva sata zgusnuti ne samo cjelokupan Shakespeareov opus nego su pritom obavili i svojevrsnu inventuru svoje glumačke strasti koja se nastavlja na niz za koji smo mislili da je nepravedno zgasnut još prije dvadesetak godina. Shakespeare je predstava svog vremena, predstava koja o njemu govori, ali koja i najavljuje ne samo novi glumački i kazališni senzibilitet, nego i novu publiku koja će u “nevjerojatnoj lakoći” glumačkog i kazališnog izraza, prepoznati uporan i hrabar stvaralački ludizam. Predstava je to koju će voljeti mladi, a starije će podsjetiti da su to nekad bili, ma koliko se trudili da to zaborave ili prikriju.

Večernji list

"Shakespeare noćas mora pasti. Glumac Matko Raguž (1955.) je razmišljao, propitivao, vagao i odlučio – izaći! Ovako bi mogla početi priča/bajka/legenda o nastanku Teatra Exit (1994.) čiji je repertoar osjetno drugačiji od onog u drugim kazalištima (ratna vremena ništa nemaju s tim) pa je za „novi“ kazališni stil nastao naziv „eksitovski“ (…) Nekoliko je predstava doživjela troznamenkasti broj izvedbi (100, 200, 300…) ali za razliku od „uspješnica“ drugih kazališta koje se često oslanjaju na banalni sadržaj, glumačko pretjeri- vanje i jeftin humor, „eksitove“ predstave se uvijek temelje na važnim temama, ozbiljno ali ne prezajući od zaigranosti.” “Mada „veterani“ imaju dugogodišnju praksu (opću i u ovoj predstavi) u odnosu na novog člana, uigranost im je besprijekorna što bih pripisala talentu „novaka“ i glumačkoj potpori suigrača te promišljenoj koncepciji i čvrstoj strukturi koju čine režija, dramaturgija (Pavica Bajsić), pokret (Ksenija Zec), kostimi (Đenisa Pecotić), oblikovanje svjetla (Tomislav Baotić) i glazbena potpora (Damir Šimunović). I što je u toj predstavi tako čarobno? Prije svega način na koji se glumci odnose prema Shakespeareu: likovi nisu „papirnati“ nego puni života, pa kada se njih trojica „razgovaraju“ rečenicama iz „Hamleta“ podbadajući se raznim opaskama (…) ili inzistiraju na scenskim efektima (…) to djeluje jako komično, jer oni uvažavaju tekst mada njime nisu opterećeni (mislim da je to najkraći put do srca publike).” “Ovaj Shakespeare ‘na eks’ (na dušak) u meni je probudio onu pritajenu radost koju izazivaju pametne i duhovite predstave, one koje vole njihovi izvođači i njihova publika, one koje se mogu ponovo i ponovo gledati jer, iako su svaki puta jednake, nikada nisu iste. Jedino nepromijenjeno u ovih 500 predstava bio je i ostao bojni poklič : Shakespeare noćas mora pasti!’.”

Olga Vujović, Wish.hr